Fotografije krajolika osobita su povijesno - umjetnička konstrukcija koja se pojavila sredinom 19. stoljeća. Formirajući se u odnosu na njih, generacije fotografa koje su slijedile slavile su vizualne modele tajnovite, stišane ljepote uz pomoć koje su prizori bez poteškoća pronalazili put do gledatelja, u rano doba fotografije jednako kao i poslije. I doista, postoji li nešto jednostavnije od prizora neke svevremenske ljepote; krajolika okupana svjetlom, ili tajnovito zamagljena, prepuštena imaginaciji pojedinca? Redom je riječ o prikazima za koje bezrezervno smatramo da ih je moguće razumjeti na prvi pogled. Jer, koje se to značenje može skrivati među granama, iza okuke rijeke, u izmaglici koja ujedinjuje stražnje planove podsjećajući nas kako je ljepota prirode u njezinoj promjenjivosti i trajnosti?